Dnevnički zapis

Krećemo se po tom beskrajnom močvarnom području, on, ona i ja, u urednoj formaciji koja mijenja oblik i raspored, između nas je jedinstvo, poput malog jata smo, na čelu se izmjenjujemo, ali nitko ne vodi, naša formacija se ravna prema putu ispred nas. Dan je ljetni, i iako je kalendarska jesen već dva tjedna, rojevi mušica razliježu se kroz popodnevno svijetlo, a žabe krekeću, još se nisu ukopale za zimski san. Završili smo zapadni krug i spremamo se tražiti ušće, kad ona objavljuje da će ostati sjediti, nešto će pisati. Ali mi ćemo dalje ići autom i ona shvaća da mora poći s nama. Do kraja dana nema više prilike za pisanje.