Parabola
Osa leti oko mog tanjura dok sjedim i jedem na terasi. Mašem zelenom salvetom da ju otjeram što tek malo proširuje njene krugove. Završila sam s jelom, a osi se pridružuje još jedna. Kruže sve bliže dok u istom trenutku, na znak ili po osjećaju, ne slete pored ostataka žutog curry umaka. Sad sjede na bijelom porculanu tanjura, žute poput umaka. Prednjim nožicama prelaze preko lica pokretima koji podsjećaju na mačkino umivanje. Ne mogu vidjeti uzimaju li od hrane, izgleda kao da se samo kupaju u mirisu. Kad se dotjeraju, švrljaju još kratko, pa odu. Mašem im zelenom salvetom.
tuđa dvorišta 
Kari sos? Moderne neke (s)ose…
Da, zamisli! moja mater npr. ne bi probala indijsku hranu, al vidiš ti te ose.
Ono, slaže im se uz autfit, msm to je trendi, da uklopiš boju makaza sa bojom cveća koje ćeš tim makazama poseći. Naravno i nejl poliš.
Baš tako, kolorističko jedinstvo lovca i lovine. Svi smo mi u istom timu.