Parabola

Osa leti oko mog tanjura dok sjedim i jedem na terasi. Mašem zelenom salvetom da ju otjeram što tek malo proširuje njene krugove. Završila sam s jelom, a osi se pridružuje još jedna. Kruže sve bliže dok u istom trenutku, na znak ili po osjećaju, ne slete pored ostataka žutog curry umaka. Sad sjede na bijelom porculanu tanjura, žute poput umaka. Prednjim nožicama prelaze preko lica pokretima koji podsjećaju na mačkino umivanje. Ne mogu vidjeti uzimaju li od hrane, izgleda kao da se samo kupaju u mirisu. Kad se dotjeraju, švrljaju još kratko, pa odu. Mašem im zelenom salvetom.

Zaplet

Nakon dva braka i dvoje djece, maska bespomoćne, razigrane djevojčice s njenim se licem  više nije preklapala, ali ona to nije primjećivala, i dalje se hihotala i treptala kao da joj je dvadeset. Ta maska je bila ono što ju je pronijelo kroz jedan rat i jednu revoluciju, spustivši ju sigurnu u Srednju Europu, pa kako da ju sad ne pronese kroz jednu obiteljsku večeru?