Ubodi i ujedi

Sanjala sam te opet noćas:
odvukla sam te u razgledavanje
Venecije i Verone,
i to iz Bologne
sa proslave tvoje diplome.
Odvukla sam te kao da nije dosta
što si morala doći u Peterburg
po mene; što sam te
o ljetno podne popela na Bjelašnicu,
tebe koja ne podnosiš sunce,
crvenog lica umirala si na vrhu,
al nisi rekla ništa;
što si se prehladila predugo vani
na beogradskoj zimi,
koja je gora od sjevernih zima,
jer je tako vlažna; kao da nije dosta.
Do kad ću te sanjati, niña?
Ja onako više nisam sigurna u ništa.