Karaoke kabare
Karaoke u nekom baru
i očekivanja od večeri tonu,
iako se svih stotinu ljudi
uporno trudi zabavljati.
Djevojka izlazi na scenu,
već smo mislili da nitko neće,
crnokosa je, lijepa i krupna,
umireni smo dok bira pjesmu.
Lampa na ulici bijelo svijetlo lije,
a ona izvodi kabare točku,
sama na sceni,
möchte‘ ich etwas glücklich sein,
pleše, ona je najbolje što se
u gradu dešava večeras.
A kada završi i siđe
unezvijerena, nagnuće
ispisano na tamnom licu,
vrti se oko sebe i pomalo
prezirno gleda iznad naših glava.
Ne zna kud sa sobom
pa iziđe da puši, telefonira,
pobjegne, da se sabere,
oprosti nam, da se vrati
kao da ništa nije bilo.
tuđa dvorišta 
Taj stih, kao svojevrsni obzor, linija razdvajanja, simetrala nesimetričnosti izmeću sreće i tuge, ne previše sreće da ne bismo počeli čeznuti za tugom…
Mi i ona. Mi tako ovozemaljski, poznati, a tako daleki. Ona tako nestvarna, neznana, božanstvena, a tako bliska… ‘ona je najbolje što se u gradu dešava večeras’ – ta atmosfera koja lebdi oko Marlene je prekrasno dočarana, bar meni prepoznatljiva, što me čini sretnim, baš toliko koliko trebam 🙂
Kad si spomenuo Marlene, moram te uputiti i na Charlotte Rampling, od njene izvedbe ove pjesme uvijek imam sretno-tužnu knedlu u grlu.
Noćnog portira se uopće nisam sjetio!
🙂
Hmmh. Čini li mi se to ili ste djevojci uskratili aplauz? How rude! Doživio sam to; jako loš osjećaj. Ipak, njen odabir karaoke izvedbe pomalo je pretenciozan i možda ne adekvatan prostoru i vremenu. Mirisalo je na neuspjeh od početka. Stih “Lampa na ulici bijelo svijetlo lije” mi je malo pre liričan. Pretpostavljam da si kontrastom htjela dočarati zamračenu unutrašnjost kluba. Sveukupno, uhvatila si jezovit trenutak. No, oni koji to sami nisu vidjeli ili doživjeli, teže će osjetiti pravu emociju.
U pravu je R, to je najbolji stih, ona je najbolje… Ostatak je podbacio prosečnom nesadržajnošću… Pesma kao da je u anesteziji, ima taj 1 otkucaj u minutu…
Moja prva kritika! Ovo postaje ozbiljno!
Sadržajno, anestezija odgovara, je li to nužno znak da je pjesma podbacila?
Nisam ti školovan, više po osećaju i empiriji a to je varljivo… Čini mi se da kontrast između nje, iz centralnog stiha i ostalih likova nije jasno izveden, pre iznijansiran… Mada ne smeta ukupnom sivilu, već naprotiv… Možda je neubedljiva bolja reč…
Kad ju ja čitam, dobijem nazad osjećaj zbog kojeg je napisana ali mislim da razumijem na što ciljaš.
Kad smo već kod osjećaja (koji su tako osobni da ih je teško uspoređivati) – to što je pjesma takva (kako kaže Đ: ‘prosečne nesadržajnosti’, mada bih ja rekao: neinteresantne sadržajnosti) to je ono što se meni svidjelo, što me uvuklo u tu atmosferu ‘ona je najbolje što se u gradu dešava večeras’ i nikakav drugi ritam, a nedajbože ‘bogatiji’ sadržaj ne bi mi mogli dočarati ono ‘zbog čega je napisana’.
K vrapcu, prerano stišćem ‘post comment’ 🙂
Htio sam još spomenuti da je po meni taj stih ključan za pjesmu (to sam već rekao, zar nisam?) i da nema njega pjesma bi dobila sasvim drugi ton (za mene, ne znam bih li mogao razumjeti). A ni u jednom trenu nisam dobio dojam da se slučajno našao tamo gdje se našao.
Toliko od mene, baš mi je užitak družiti se s vama 🙂
Nije što je moja, ali slažem se. Spleen srijedom navečer.
R. i Đ., drago mi je, M.
Makabrična atmosfera NightPortera djeluje latentno infernalno 🙂
Za atmosferu zagrebačkog karaokea ne znam. Nisam prisustvovao, niti želim. Inhibicije periferije odbijaju svaku želju. Ali u Dammu, kad je Japanac pjevao Bitlse, a ja bijah razjaren točenim Heinekenom proizvedenim par stotina metara dalje i WhiteWidow zelenjavom, NightPorter mi nije bio ni u primislima. Todd iz Alabame i ja smijali smo se urnebesno…