Sporo čitanje Ivana Slamniga: Jelenovac

Jelenovac Ivana Slamniga pjesma je kojoj se često vraćam, zbog njene estetske profinjenosti uživam čitati ju. Ali dok mi je sporo čitanje produbilo divljenje za Slamnigove versifikatorske vještine, sadržaj pjesme je donekle izgubio moje simpatije.  Proučavati ovu pjesmu bilo je vrlo zanimljivo, pa ću proizvode svojih razmišljanja pokušati sistematizirati.

Jelenovac

Sjećam se Mavra Piligrina,
farbao je kosu.
Ti si ga vodila, Katarina,
u Jelenovac, u maglu i rosu.

Umrijet ću misleći da sam važan,
to će misliti svi.
Umro je stari pofarbani pjanec,
važna si bila ti.

 

Ivan Slamnig je, inače, zahvalan izbor za sporo čitanje. Osim što je bio veliki pjesnik, bio je i jedan od najznačajnijih teoretičara versifikacije kod nas i od njega se može puno naučiti. Slamnigu je pisanje poezije zanat, nije držao do inspiracije ili pjesničkog genija. Osim toga, on je pjesnik koji sa lakoćom oponaša tuđi glas, kao u pjesmi Iz “prijevoda nenapisane kineske lirike,” ljubavnoj tužaljki Weng-tsea, ili u pjesmi Prolazila sam kroz staklena vrata šume, pisanoj u ženskom rodu a koju bi lako mogli pripisati i nekoj suvremenoj pjesnikinji, poput Tamare Bakran.

Počinjem, dakle, školski, od početka, od slova A, tj. od akustike, prema Slamnigovoj vlastitoj podjeli, prvog pristupa pjesmi koji se odnosi na versifikaciju, strofe i oblike pjesama. Jelenovac je kratka pjesma, sastavljena od osam stihova podijeljenih u dvije katrene. Izrazito je melodična, a njen ritam pojačan je ukrštenom, abab rimom. Strofe su podijeljene na po dvije rečenice, a rečenice su sastavljene od jednog dužeg i jednog kraćeg stiha. U dužini stihova, kao i u rimi postoji po jedno odstupanje. Drugi, šesti i osmi stih imaju svaki po šest slogova, djeluju odrezano i energično (farbao je kosu./to će misliti svi./važna si bila ti.) Četvrti stih je nasuprot tome razvučen, ima jedanaest slogova i nakon suhog farbao je kosu, već svojom dužinom pojačava emotivni naboj i Jelenovcu i magli i rosi. Slamnig tako ritmikom elegantno naglašava značenje ekonomično upotrijebljenih riječi. Što se rima tiče, sve su pravilne, ali pet i sedmi stih se uopće ne rimuju, raskid je i izoštren upotrebom kajkavskog oblika pjanec dok je npr. mogao biti upotrijebljen i p’janac da se bar zadnji samoglasnik podudara sa važan. Pjanec ritmički iznenađuje, spotičem se o njega u glatkom toku pjesme. Ovo zvučno “iznenađenje” funkcionalno naglašava raskol između vlastitog i javnog mišljenja o budućem pokojniku i onog što budući pokojnik zapravo jeste.

Dok na glas čitam prva dva stiha, shvaćam i koliko su lako izgovorljivi, djeluju kao prirodni, svakodnevni govor. Korištenje nezavisno složenih rečenica, umjesto zavisnih, izgovor olakšava. Zanimljivo je primijetiti i da obje katrene počinju, pomalo grubo, glagolom. Zamišljam duge intervale šutnje prije svake strofe koju ovi glagoli moraju prekinuti, poput isprike nakon svađe.

Nastavljam zatim, riječ po riječ, od prve dvije riječi: sjećam se. Evociraju zajedničku prošlost govornika i osobe kojoj se on obraća. Povezujem sjećam se i s upotrebom rime – jedan od osnovnih zadataka rime je da olakša pamćenje teksta.

Mavra Piligrina se ja ne sjećam, a Google samo zna Mavra Vetranovića, Dubrovčanina i pisca epa Piligrin. Vetranović je živio u 16. stoljeću, a ima li Slamnigov Piligrin veze s njim i kakve, ne znam. Ime svakako nije zagrebačko, pod dojmom sam da se radi o strancu u Zagrebu kojeg je Katarina turistički vodila u Jelenovac. Jelenovac, park-šuma u širem centru Zagreba, je zanimljiv izbor mjesta za provesti stranaca, nije to siguran odabir kao Markov trg, katedrala ili Zrinjevac. Van je glavnih gradskih puteva i slabo poznat, ali vrlo šarmantan, kao i istoimeno naselje pored njega. Kada sam pokazivala Zagreb strancima, ponekad bi ponekog odvela do jednog baračnog naselja pored pruge u zapadnom dijelu grada. Meni je to posebno mjesto, ali većinu ljudi ne bi zanimalo. Možda zbog toga, ali i Katarinin Jelenovac mi djeluje intimno, razotkrivajuće.

Volim način na koji u stihu u Jelenovac, u maglu i rosu Slamnig koristi prepoziciju u. Magla i rosa, ti sastojci tipičnog zagrebačkog jutra kao da postaju fizičko mjesto u koje se može ušetati, kao što se može u šumu Jelenovac ušetati. Na razini haiku majstora je liričnost koju time postiže, bez upotrebe pridjeva.

U drugoj strofi pjesnik Katarini priznaje da je, unatoč tome što svi drugi misle, ona bila ta koja je važna. Ovo je priznanje nešto iznimno, čini se, pjesnik kaže da će umrijeti misleći da je važan, to će misliti svi, a Katarinu uspoređuje sa slikom sebe, vlastitom i u očima drugih, afirmirajući ju. Ono što mi je u ovom priznanju i čitavoj pjesmi problematično, jest značenje te važnost. Način na koji je pjesma u cjelini oblikovana – kroz još jedan kontrast, ovaj put između prve i druge strofe – sugerira da je K. iznimno bitna i da je ova spoznaja pjesniku otkrivenje. Prva strofa je specifična, spominju se imena određenih ljudi i mjesta, iznose činjenice (farbao je kosu, ti si ga vodila, Katarina,/ u Jelenovac) dok je druga strofa opća, može se odnositi na bilo koga, te je metaforična. Pofarbani pjanec ne mora značiti da je kao Mavro farbao kosu, već da je prijetvoran, nepostojan (pofarbanac se prema on-line rječniku Novog Libera koristi za osobu koja je promijenila političku boju.) Kao da je pjesnik indukcijom, od neke pojedinosti o Katarini, došao do temeljnog zaključka, kao da je spoznao bit.

Vraćam se pridjevu važan. U drugoj strofi je upotrijebljen dva puta, u različitom značenju. Kada kaže da će umrijeti misleći da je važan i da će to misliti svi, pjesnik govori o svom društvenom statusu, o položaju koji zauzima. Nasuprot tome, Katarinina važnost je u njezinom značenju za njega, pošto nije važna svima, radi se o intimnom odnosu. U moja razmišljanja o ovome, kao u slagalicu se uklopio esej Ozrena Žuneca Vrijeme: sadašnjost. Opisujući svoju najvažniju ljubavnu vezu, on precizira zašto je za njega bila bitna: jer je promijenila čitav njegov život, ne samo način na koji gleda na sadašnjost i budućnost, već i na čitavu vlastitu prošlost koja je dobila jasan smisao i mjesto u razvoju. (Esej možete, bar neko vrijeme, čuti na: http://radio.hrt.hr/aod/vrijeme-sadasnjos/76950/ ) Ništa od ove transformacije ne može se iščitati kod pjesnika. On se, doduše, naziva pofarbanim pjancem, ali to prije djeluje kao suprotni pol slike o sebi tipičan za ljude uvjerene u vlastitu važnost nego kao skromnost ili iskrenost. Njegova budućnost je nepromijenjena. Žunec još kaže da su iluzije koje stvaramo o sebi i u koje hoćemo uvjeriti druge oklop koji ne dozvoljava da se približimo drugome i spoznamo duboku istost koja je pretpostavka međusobnog razumijevanja. Prema tom kriteriju, ima li veće iluzije od vlastite važnosti?

Oglasi
9 comments
  1. Lijepo ti to po školski, ovo mi je gotovo kao mali tečaj poetike. Sviđa mi se i sporo sam čitao. Nadam se – i nešto naučio! 🙂
    No da sad ostavim razum i vratim se osjećajima doživljavanja ovoga o čemu pišeš, tek da ostavim neki svoj nevažan mišljenje u nadi da ću ipak biti malo važan. 🙂

    Što se tiče Žunića: Pitam se kako manje važna ljubavna veza može biti ljubavna? Meni su sve moje ljubavne veze bile najvažnije ljubavne veze i sve su mijenjale moj život i moje poglede na njega. Naučile me da mada svjestan da se ne mogu promijeniti, ne trebam odustati od toga da pokušam promijeniti ono što mogu – svoj stav, svoju percepciju.
    A to je ono što me je učio i Slamnig, ne time što je on to znao učiniti ili nije, nego time što je pisao o tome kako pokušava, a ne može. O tome kako njegovo srce govori da ne treba biti Važan, a njegov razum tvrdi da treba biti.
    Zadnje dvije zbirke pjesama, Tajna i Ranjeni tenk su mi svojedobno baš išle na živce. Doživljavao sam to, obraćajući pažnju na sadržaj većine pjesama, ovako – žene su mu krive za sve u životu! Zar je do toga došao na kraju! Danas mislim da se samom sebi najviše i smijao, i rugao, ali i divio kako je uopće uspio doći do toga do čega je došao takav kakav uistinu jest. Mada sam bio u prilici da ga upoznam – nisam, tad mi to nije bilo važno. Danas mi je žao. Možda bih bolje shvatio to što je pisao. Hmmm… a možda onda i bolje da ga nisam upoznao 😀
    ‘Jelenovac’ je meni jedna od najljepših ljubavnih pjesama, kolikogod to apsurdno zvučalo. A uz nju su mi ‘Htio bih, da budeš jedina u mom životu’ i ‘Relativno naopako’ one koje držim ‘na noćnom ormariću’.
    Poslužit ću se parafraziranom rečenicom Irene Vrkljan za Cvetajevu – Slamniga volim nerazumno.
    Ali, nit sam ja Irena, nit je Ivan Marina pa ću reć’: ne vjerujte pjesnicima – oni nikad ne lažu! 😎

  2. Jako mi je drago da je ovaj tekst našao čitatelja koji voli Slamniga (i koji je odgovorio ovako lijepo.) Ako sam stroga prema S., to je jer mi ono što je izgledalo kao, recimo, spontana ljubavna izjava, sad u najboljem slučaju izgleda kao isprika. Ali imaš pravo, to pjesmu ne čini manje ljubavnom (možda baš obrnuto.)
    Rekla bih da imaš iskustva s onakvim pisanjem u kojem se sami sebi rugamo jer povređujemo bliske ljude. Što takvi tekstove donose tim našim bliskima bila bi dobra tema za pjesmu…
    Što se tiče Žunića: moguće da mu je ta veza najvažnija jer je trenutna, ali vjerujem da se radi o tome kakav čovjek želi biti i kako na to utječu intimni odnosi – o idealima i mogućnosti njihove realizacije. Veze u kojima najviše držimo do sebe možda ipak nisu toliko važne.

    • ‘Što takvi tekstovi donose tim našim bliskima bila bi dobra tema za pjesmu…’ – i za djelo u tri-četiri knjige. No, kad dođe do tih tekstova, mislim da njima to više nije bitno, a onaj koji piše ostaje sam s tim. Nakon svega što se učinilo-nije učinilo prije toga jest ono gdje je trebalo djelovati… to je tema za duge prepiske pa neću više duljiti. 🙂
      Nego, jedna digresija – Žunić? Mislimo li na Žuneca?

      • Žunec, no da.

      • Ispravljeno:)

  3. E. Mislim – da možemo na miru spavati 😀

  4. AeroArkadije said:

    Simpatično je kako ste zamijenili Žuneca s Žunićem. Očigledno nemate pojma. Emisiju sam shvatio kao parodiju, iako smo svi potajno brijali na tu furku. Здравствуйte

      • AeroArkadije said:

        Ne znam. Ali kad sam čuo IQ 165, puknuo me flešbek na vlastite fantazmagorije

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: